Kada govorimo o istorijatu i razvoju udica za ribolov, kao i njihovoj primjeni, najprije je potrebno napraviti klasičnu (istorijsku) podijelu istih na drvene i metalne.
Drvene udice su prve udice za ribolov koje su su se pojavile prije više od četiri, do pet hiljada godina. Najvjerovatnije su bile izrađene od neke trnovite grančice, ili sa nekom izbočinom pa su kao takve mogle da se oblikuju u karakteristični obilik udice. Naravno, ljudska mašta i poteba za preživljavanjem je i kod praistorisjkog čovjeka ostavila široku lepezu načina i materijala koji su mogli poslužiti ovoj namjeri. Takve nesavršene udice su zbog tada ogromnog broja riblje populacije u vodama bile gotovo isto uspješne kao i današnje, savremene udice. Naravno, tu ne mislimo na kvalitet, jer bi takve udice od drveta nakon samo par ulova bile sasvim neuoptrebljive. Zbog samog materijala koji vremenom truli i nestaje nijesu otkriveni ostaci takvih udica, ali postoje određeni crteži iz tog vremena koji nedvosmisleno ukazuju na njihovo postojanje. Ono što je interesnatno je da drvene udice nijesu napuštene gotovo do kraja 19. vijeka. O ovoj činjenici svjedoče pisani tragovi o njihovoj upotrebi u Engleskoj iz toga perioda.
Metalne udice su najprije pravljene od bakra, čija upotreba počinje da se širi mnogo prije novog vijeka. Nedugo poslije, počela je da se koristi i bronza, pa su udice pravljene i od te jače legure. Što se bakarnih udica tiče prvi su ih, koliko je istoriji poznato, koristili stari Egipćani i Persijanci, odnosno oni narodi na obalama velikih rijeka poput Nila, Tigra i Eufrata. O tome svjedoče brojni arheološki otkriveni primjerci takvih udica. Prema tim nalazima, evidentno je da one nijesu imale izražen kontra vrh i bile su veoma jednostavne. Veličina takvih udica kretala se, otprilike, u rasponu od jedan do pet centimetara. Udice od bronze su takođe bile zastupljene najviše na ostrvu Krit, ali i na cjelokupnoj teritoriji Grčkoj, kao i teritoriji današnje Italije.
Što se tiče današnjeg asortimana udica on je toliko raznovrstan, šarolik, da je potrebno ipak malo iskustva, naročito ako je u pitanju mušičarenje, odnosno „flaj fišing”.
Nabrojaćemo najpoznatije proizvođače udica danas, a to su, prije svih: „Partridge”, „Gamahatsu”, „Mustad”, „Tiemco”, „Daiichi”, „Dohiku”, „Hanak” i brojne druge. Ima ih još mnogo, ali smo se potrudili da izdvojimo one za koje smatramo da su najbolje, naročito u mušičarskom segmentu ribolova, dakle, bez povratne kuke, takozvane „barbeless” udice.
Što se veličine tiče, uglavnom su kod svih modela oblježene brojem i gotovo kod svih udica, veći broj predstavlja manju udicu. Tako, recimo, udice obilježene brojem #14 su manje od onih koje su obilježene brojem #10 i tome slično. Dužina udice se obilježava sa „Short” (kratka) i „Long” (duga).
Svako odstupanje od ovih veličina se izražava slovom „X”, tako da, ukoliko nekada vidite udicu na kojoj piše „4 x long”, to znači da je četiri puta duža od standardne veličine (dužine). Što se boje udica tiče uglavnom se koriste srebrna i crna boja kao standardne boje, ali ima ih u zlatnoj, pa i u nekim drugim bojama.
Ukoliko ste početnik, onda bi smo vam svakako preporučili upotrebu takozvanih „suvih” i „mokrih” udica za izradu vaše prve mušice. Gotovo na svakoj kesici ili kutijici sa udicama piše detaljnije i čemu su namijenjene.
Ukoliko ove udice tražite na internetu, umjesto „suvih” i „mokrih” udica pretragom rezultata najčešće ćete naići na izraze kao što su „Dry fly” i „Wet fly”. U suštini, to je isto značenje, samo se mnogo češće koriste izrazi na engleskom jeziku. Kasnije, kada budete usavršili vezivanje udica, onda svakako možete početi sa vezivanjem drugih tipova mušica. Naime, trebate znati da je gotovo svaka udica namijenjena za posebnu vrstu kreacije.
Tu potrebnu rutinu ćete sigurno steći vremenom, ukoliko se aktivno budete bavili mušičarenjem i ribolovom uopšte. Tek kada budete bili kraj vode, vidjećete zapravo važnost mušica, kao i to koliki broj i vrsta vam je potrebno, a kada svojom kreacijom napravljenom na svojoj udici ulovite svoju prvu ribu bićete nepovratno zaraženi neizlječivom zavisnošću od discipline koja se naziva „fly tying” – vezivanja mušica i mušičarenja.
S.B.M.
www.musicarenje.net